Badnji dan: običaji, zanimljivosti i simbolika badnjaka

0 47

Badnji dan je ispunjen simbolikom i starim običajima. Saznajte kako se badnjak seče na Badnje jutro, šta simbolizuju slama i paljenje badnjaka, zašto se na Badnje veče okupljamo oko posne trpeze, kako se badnjak unosi u kuću i značaj porodice na ovaj poseban dan.

Večera za Badnji danBadnji dan, koji se proslavlja 6. januara po julijanskom kalendaru, najavljuje najradosniji hrišćanski praznik – Božić i rođenja Isusa Hrista. Ovo je dan ispunjen dubokom simbolikom i brojnim običajima, čiji je cilj da u kuću, kroz porodično okupljanje, unesu radost, toplinu i blagoslov za narednu godinu.

Kao što je Sveti apostol Luka zapisao u Jevanđelju, Hristos se rodio u skromnoj pećini u Vitlejemu, donoseći svetu mir, ljubav i spasenje. Sve što radimo na Badnji dan – od unošenja badnjaka do molitve oko posne večere – ima duboko duhovno značenje koje nas podseća na dolazak Spasitelja.

Badnji dan je jedan od najvažnijih datuma u srpskoj tradiciji. Ovo je priča o badnjaku, slami, posnoj trpezi i svemu onome što ovaj praznik čini posebnim za svakog ko ga slavi.

Kako je „Badnji dan“ dobio ime?

Naziv „Badnji dan“ potiče od reči badnjak, svetog drveta kod starih Slovena. Obično je to hrast ili cer koji se seče ranim jutrom i kasnije unosi u kuću na Badnje veče. Neki etnolozi veruju da ime „Badnji dan“ ima veze sa staroslovenskim glagolom bdeti (biti budan, bditi), ukazujući na potrebu da se „bdi“ i čeka rođenje Hristovo. Bdenje simbolizuje budnost pastira i mudraca koji su čekali dolazak Mesije.

Sečenje i unošenje badnjaka

Na Badnje jutro, još pre svitanja, muški članovi porodice odlaze u šumu da poseku badnjak. Badnjak simbolizuje drvo koje su pastiri doneli Josifu i Mariji kako bi založili vatru i zagrejali pećinu gde je Isus rođen.

Običaj je da se drvo preseče u najviše tri snažna udarca sekirom, obavezno s istočne strane, kako bi simbolično „palo“ prema izlazećem suncu. Prvi iver koji se odvoji sa drveta ima posebnu simboliku – veruje se da donosi plodnost i zdravlje. U nekim krajevima Srbije se seče jedna grana, a u drugima toliko badnjaka koliko je muških članova u kući ili čak devet badnjaka.

Badnjak se donese kući i do večeri stoji uz zid, pored ulaznih vrata. Kada padne mrak, domaćin kuca na vrata i, unoseći badnjak, najavljuje: „Badnjak vam dolazi u kuću!“ Domaćica ga dočekuje posipajući ga žitom, uz reči dobrodošlice i izražavajući želje za rodnu godinu. Time započinje svečani deo Badnje večeri.

Slama i porodično okupljanje na Badnji dan

Uz badnjak se u kuću unosi i slama, koja simbolizuje slamu u pećini gde je, po hrišćanskom verovanju, rođen Isus Hrist. Nekada se slama prostire po celoj kući ili samo po sobi gde se večera, da bi dom ličio na Vitlejemsku pećinu.

Običaj je da stariji ukućani, prilikom unošenja badnjaka i slame, kvocaju kao kvočka, a deca pijuču poput pilića, što predstavlja prizivanje mnoštva potomstva, ali i blagostanje za celu porodicu.

Badnje veče okuplja sve članove porodice na istom mestu i naglašava važnost sloge i zajedništva. Mnogi običaji podstiču pomirenje i oproštaj – na Badnji dan praštaju se dugovi, vraćaju se pozajmljene stvari i miri se svako ko je tokom godine bio u svađi.

Paljenje badnjaka i „džaranje“ vatre

U večernjim satima, badnjak se pali na ognjištu ili u šporetu (u gradskim uslovima može biti reč o simboličnom paljenju grančice). Varnice koje izbijaju loženjem badnjaka simbolizuju zdravlje, sreću i bogatstvo.

U nekim krajevima, dok badnjak gori, ukućani „čačkaju“ vatru grančicama izazivajući varnice – takozvano džaranje – i govore: „Koliko varnica, toliko parica“ ili „Koliko iskrica, toliko srećica“. Na taj način simbolično prizivaju obilje, zdravlje i radost.

Posna trpeza i simbolična jela za Badnji dan

Badnje veče karakteriše posna večera, budući da je to poslednji dan dugog božićnog posta. Tradicionalna jela mogu da variraju u zavisnosti od kraja Srbije, ali obično podrazumevaju:

  • Ribu (prženu ili pečenu na ulju), kao simbol rane hrišćanske vere.
  • Pasulj (prebranac ili meljanac), za koji se veruje da je hrana predaka.
  • Kiseli kupus, salate, turšiju i druge posne priloge.
  • Voće, naročito suve šljive, suve smokve, orahe, bademe, lešnike.
  • Med, koji simbolizuje blagost, zdravlje i slast života.
  • Pite s orasima, bundevom ili druge posne specijalitete.

Domaćin obično na početku večere pali sveću, okadi trpezu, a ukućani se zajedno pomole. Niko ne ustaje od stola dok svi ne završe. Mnogi ostavljaju nešto hrane na stolu i posle večere, verujući da se ne sme ništa iznositi iz kuće na Badnje veče i da se hrana ne sklanja do Božića.

Pečenica i ostali običaji vezani za Badnji dan

Nekada se na Tucindan (dan pre Badnjeg dana) pripremala pečenica, tj. prase, dok se danas ona najčešće donosi kasno popodne ili uveče na Badnji dan. Kada je dvojica nose, prelaze prag desnom nogom i pozdravljaju žensku čeljad: „Dobro veče! Čestit’ Božić, srećno Badnje veče!“, dok ih domaćica posipa žitom i uzvraća čestitke. Pečenica (veselica ili božićnjar) je ostatak paganskih verovanja naših predaka i starog kulta prinošenja žrtve.

U nekim krajevima, deca (ili mladi) idu na korinđanje ili koledanje – obilaze kuće u komšiluku pevajući božićne pesme i dobijaju male poklone, jabuke, suvo voće ili slatkiše.

Zaboravljeni i manje poznati običaji

Neki običaji su retko gde očuvani, ali je zanimljivo pomenuti ih:

  • Unošenje „prvog ivera“ badnjaka u kuću – veruje se da donosi zaštitu za pčele ili da služi kao lek kada se potopi u vodu.
  • Bacanje oraha u ćoškove – orah važi za hranu zlim silama, te se tako „podmićuju“ nečiste sile da zaobiđu kuću, dok druga tumačenja govore o poštovanju predaka i molitvi za njih.
  • Praštanje i pomirenje – oni koji su se tokom godine zavadili, na Badnji dan pružaju ruku pomirenja, simbolišući duh praznika. Kako je zapisano u Jevanđelju po Jovanu: „ljubite jedni druge kao što ja vama iskazah ljubav.“ Ova poruka je suština Badnjeg dana – vraćamo se čistom srcu kako bismo dočekali Božić u ljubavi i slozi.

Savremeni Badnji dan: Čuvanje tradicije i vere

Danas se u gradovima često kupuje mala grančica badnjaka na pijaci, ili se osvećena grančica uzima u crkvi. Mnogi vernici odlaze na večernje službe i paljenje velikog badnjaka ispred crkve, gde se okuplja čitava zajednica. U kućnim uslovima, posebno u stanovima, simbolično se unese hrastova grančica, malo slame ili makar slatkiši za decu koji se stave ispod badnjaka.

Iako pojedini običaji nestaju ili se menjaju i prilagođavaju modernom načinu života, suština Badnjeg dana – porodična toplina, mir, zajedništvo i blagostanje – ostaje ista. Slavimo dolazak Hrista i njegovu poruku ljubavi i mira. Kolektivno paljenje badnjaka ispred crkava simbolizuje zajedništvo, dok svečane liturgije podsećaju na pastire i mudrace koji su došli da se poklone Bogomladencu Hristu.

Badnji dan – dan vere, nade i ljubavi

Badnji dan i Badnje veče predstavljaju vrhunac pripreme za Božić, spajajući stara verovanja i hrišćansku poruku ljubavi i nade. Uživanje u bogatoj posnoj trpezi, unošenje badnjaka, paljenje sveće i negovanje porodične atmosfere, sve to ukazuje na želju da se dočeka Rođenje Hristovo u radosti i slozi. Bilo da se običaji obavljaju u tradicionalnom ili savremenom duhu, glavni cilj je da se pokaže toplina, ljubav i zajedništvo – vrednosti koje Badnji dan i Božić, od davnina do danas, čine posebnim i dragocenim praznicima.

Srećan Badnji dan i Badnje veče svima koji slave! 🙏

Pogledajte još